majcinstvo

Savršenstvo dojenja

Objavljeno:3. Svibanj 2015. | Objavio:Z.I. | Obitelj

Kako podojiti dijete ako vas bole bradavice? Ah to je tako delikatno pitanje, i često sam se pitala, dok su mi suze curile niz lice, da li su druge majke odustajale od dojenja ili su bile ovako uporne i tražile neki način kako si olakšati i napokon početi uživati…

Prvo je dojenje, nespretno i bojažljivo, bilo uz pomoć mlade medicinske sestre, mlađe i od mene same, novopečene rodilje. Još u rodilištu sam dobila upute kako „rukovati“ s bebom, kako je primiti, nositi, kupati, dirati i podragati po prstićima. Dojenje je bilo jedna sasvim posebna priča.

Nahraniti tu malu štrucu kruha, taj mali crveni biser, glasan, ljutit i namreškan je nešto specifično. To samo majka može osjetiti. Nesigurnost i strah je prvi osjećaj koji me obuzeo te sam bojažljivo svojom bradavicom pomilovala njeno lice. Odmah je okrenula malenu glavicu u mom smjeru i njuškajući otvarala usta. Pomogla sam joj i u tom mi je trenu cijelo tijelo prožeo blaženi osjećaj. Kad je povukla pomislila sam to je to, ali sam se prevarila. Jer je uslijedio zagriz i bol. Ma kako me samo može tako stisnuti pomislila sam. Još nema niti z od zubića a već me do boli grize. Naravno, nisam smjela naglo povući jer tko zna što bi se desilo, tako su mi rekli, i morala sam pretrpjeti taj prvi impuls trzaja i bijega od boli. Kad je popustila odmah mi je bilo lakše ali se nisam odmaknula. Sva je moja ljubav i moja sreća bila u tom osjećaju davanja i dijeljenja. Radost što dojim svoje dijete je bila neopisiva. Dalje je sve išlo normalno, beba je sisala i vukla mlijeko,  samo je mene taj malo jači stisak silno prestrašio.

Nakon tri dana pojavile su se krastice na bradavici i svako dojenje me je silno boljelo. Beba je jako vukla i stiskala te je takva reakcija bila očekivana. Terenska je sestra rekla kako se trebam mazati kremom koju mi je dala i kao biće sve u redu. No nije bilo… Dojila sam i plakala. Moja se je bojaznost i bol pri dojenju nastavila još desetak dana dok u babinje nije došla baka. Rekla je da samo stavim gazu na bradavicu i pazim da bude na suhom. Tako je i bilo. Sve se dovelo u red.

Opet sam uživala u dojenju. Svako moje milovanje bebe po licu dok se hranila ju je zbunjivalo i ometalo jer je okretala glavu za tim dodirom. Naučila sam kako ju trebam dirati samo po rukici kojom je obgrlila moju dojku. To nam je objema pasalo. Bile su to naše prve emotivne izmjene ljubavi. Naša su se druženja nastavila još par mjeseci, sve dok je bilo mlijeka i dok njene potrebe nisu porasle.

Taj osjećaj povezanosti i bliskosti pri dojenju ne bih mijenjala niti za sedmicu na lotu. Postao je dio mene i ostat će u mojoj nutrini sve dok dišem kao jedan blaženi i neokaljan dodir savršenstva.

 

Autorica teksta: Vesna Čorak

 

Foto: Flickr - BK

 

 

Podijeli

Autor

Comments are closed.