majčinstvo

Kako djeci biti i roditelj i prijatelj?

Objavljeno:1. Veljača 2015. | Objavio:Z.I. | Obitelj, Zanimljivosti

Ima li ravnopravnosti u odnosu roditelj – dijete? Sad znam kako ne bi trebalo biti, ali tada, dok sam taj „zanat“ još učila, nisam znala. Kako je sve krenulo?

Pokušati odgojiti dijete kao svog prijatelja jest ravno pisanju nekog znanstvenog rada. Stalno sam nailazila na nepoznanice i hrpu pitanja na koja sam tek naslućivala odgovore. Računalo, Google, Wikipedia nisu naravno postojali za traženje odgovora. Inercija i ono nešto majčinski instinktivno je bilo moje osnovno školsko usmjerenje.

POČETNO POPUŠTANJE – NAJČEŠĆA GREŠKA

Popuštanje nije model po kojem se odgajaju mala djeca. Moje je zlato testiralo granice, a ja sam izbjegavala ograničenja. Ono je uspijevalo te granice i pomaknuti, a ja sam ostajala kiselog lica. Moj je posao bio ostati snažna i postojana majka, nepopustljiva, a ja sam bila sve, samo ne to. Željela sam bliskost, povjerenje i prijateljstvo sa svojim djetetom te sam odmahivala rukom na njene bedastoće, na gluparije sam se smijala, a na ekscese prijetila prstom. Ja sam ta koja je morala odlučivati. Kako meni moji roditelju nisu dozvoljavali činiti puno stvari i stalno sam nailazila na neke zabrane, bila sam uvjerena kako sam ja super majka jer moj mali plavi anđeo nema nikakvih prepreka. Izbjegavala sam prouzročiti suze u tim lijepim okicama. Razgovorom majka i malo dijete, kako sam ja to radila, se ne rješavaju zahtjevi, prkosi i inati.

PREPUŠTANJE I INSTINKT NISU DOVOLJNI

Uskraćivanje, zabrane i postavljanje ograničenja i te kako daju dobre rezultate. Znam to jer sam drugo dijete odgajala upravo tako. Ni samoj mi ni danas nije jasno kako sam si dozvolila biti toliko neinformirana o odgoju djece. Sve sam prepuštala majci prirodi, svom majčinskom instinktu i onom naučenom u djetinjstvu. No kad sam ja bila dijete i kad je moje sunašce bilo dijete, razlikuje se samo u 20 godina, baš kao što je od tada pa do danas prošlo skoro isto toliko. Sada znam kako je važno biti informiran o svemu, biti u tijeku s novitetima, znati za sve modalitete komuniciranja s djecom. No danas ste vi moderne majke koje ovaj moj tekst čitate na ovom novom mediju te tako puno više prikupile informacija i znanja o odgoju, nego što ću ja ikad znati.  Upoznate ste s gotovo svim novostima. Vaši muževi mogu čak s vama prisustvovati porodu. Moj otac je s majkom razgovarao kroz prozor jer se nije smjelo u rodilište.

JE LI RAVNOPRAVNOST MOGUĆA?

Danas znam kako dijete i roditelj nisu ravnopravni, i nikad to neće biti. Mora se znati tko je taj koji odlučuje i tko koga mora slušati. Samodisciplina mojoj kćeri nije bio baš previše blizak pojam. Smatram kako se i dan danas tome uči. Ponekad joj nedostaje osjećaj sigurnosti, i definitivno jedna čvrsta i autoritativna osoba kojoj bi se obratila kad zatreba savjet i usmjerenje. Kada sada pokušavam to biti, uviđam kako joj baš i nisam previše draga u toj ulozi i kako izostaje poštovanje i uvažavanje koje dobivam od drugog djeteta. Teško je nakon toliko vremena, kod već odrasle osobe koja ima svoje već formirane stavove i vlastito mišljenje, promijeniti odnos prema majci. Nas smo dvije prijateljice, a često i neprijateljice. Godine su pred nama, obje se još učimo i jednom ćemo zasigurno taj naš odnos djeteta i roditelja izbalansirati u pravom smjeru.

Što ste vi naučili o sebi i roditeljstvu? Trebaju li nas naša djeca više kao prijatelja ili kao roditelja?

 

Autorica: Vesna Čorak
Foto: Flickr - BK

Podijeli

Autor

Comments are closed.